Pitanja i odgovori

Najčešće postavljana pitanja

Šta je zagađenje životne sredine?

Zagađenje životne sredine jeste unošenje zagađujućih materija ili energije u životnu sredinu, izazvano ljudskom delatnošću ili prirodnim procesima koje ima ili može imati štetne posledice na kvalitet životne sredine i zdravlje ljudi.
Zagađenje vazduha je unošenje štetnih prirodnih i sintetičkih materija u atmosferu kao direktna ili indirektna posledica čovekovih delatnosti. Zagađivači mogu biti čvrstog, tečnog ili gasovitog agregatnog stanja. Zagađen vazduh na različite načine utiče na živi svet: utiče na zdravlje ljudi i drugih živih organizama, na klimatske promene, promene u vodenim tokovima, zemljištu.

Šta je emisija?

Emisija predstavlja ispuštanje zagađujućih materija u medijume životne sredine: vodu, vazduh i zemljište. Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS” broj 135/2004, 36/2009, 36/2009 – dr. zakon, 72/2009 – dr. zakon i 43/2011 – odluka US) uređuje sistem zaštite životne sredine. Zakon o zaštiti vazduha („Službeni glasnik RS” broj 36/09) obezbeđuje očuvanje atmosfere u celini sa svim njenim procesima i klimatskim obeležjima.

Ko je ovlašćen da vrši merenja emisije i koje su dozvoljene metode?

Ovlašćenje da vrši merenje emisije u vazduh ima svako pravno lice koje ispunjava uslove, u pogledu tehničke i kadrovske opremljenosti, propisane Pravilnikom o uslovima za izdavanje dozvole za merenje kvaliteta vazduha i dozvole za merenje emisije iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 1 od 11. Januara 2012.). i koje je akreditivano prema zahtevima standarda SRPS ISO/IEC 17025 i SRPS CEN/TS 15675, od strane Akreditacionog tela Srbije, za sprovođenje merenja emisije zagađujućih materija u vazduh i parametara stanja otpadnih gasova po standardnim, referentnim metodama propisanim Uredbom o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16).

Ko je u obavezi da angažuje ovlašćeno pravno lice koje će izvršiti merenje emisije u vazduh i koja je dinamika merenja?

Pravno lice koje poseduje stacionarne izvore emisije zagađujućih materija u vazduh (Operater) je dužno da angažuje ovlašćeno pravno lice koje će izvršiti povremena (periodična) merenja emisije (pri najvećem opterećenju stacionarnog izvora zagađivanja) i to dva puta godišnje, na emiterima (dimnjacima, cevima,….) stacionarnih izvora prema Uredbi o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16). Povremena (periodična) merenja se moraju vršiti jednom u svakih šest meseci.
Na emiterima za koje je utvrđena obaveza uvođenja kontinualnog merenja emisije, a na osnovu rezultata periodičnih merenja emisije u uslovima uobičajenog rada stacionarnog izvora zagađivanja, periodično merenje emisije se vrši jednom na godišnjem nivou.
Pomenuta Uredba propisuje dve vrste obaveznih merenja emisije: periodična i kontinualna.

Periodično merenje emisije obavlja se kao:

  • Garancijsko merenje koje se vrši nakon izgradnje ili rekonstrukcije objekta, radi poređenja izmerenih vrednosti emisija zagađujućih materija sa graničnim vrednostima emisija i ono se obavlja u period između trećeg i šestog meseca od početka probnog rada stacionarnog izvora zagađivanja, pri najvećem opterećenju stacionarnog izvora zagađivanja,
  • Povremeno merenje (napred opisano),
  • Kontrolno merenje koje se vrši na stacionarnim izvorima zagađivanja na kojima se vrši kontinualno merenje emisije.

Kontinualno merenje emisije je neprekidno merenje emisije zagađujućih materija tokom perioda rada stacionarnih izvora zagađivanja automatskim mernim sistemima (kojima se osiguravaju podaci o koncentraciji i masenom protoku zagađujućih materija u otpadnom gasu) i vrši ga operater uz pribavljenu saglasnost nadležnog Ministarstva.

Ovlašćeno pravno lice za merenje emisije dostavlja operateru izveštaj o svakom obavljenom merenju emisije, izrađen u skladu sa članom 34. Uredbe o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16), koji je operater dužan da dostavi nadležnom Ministarstvu.

Kako izraditi merno mesto na emiteru, za merenje emisije, usaglašeno sa zakonskim propisima?

Prema Uredbi o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16) operater je u obavezi da obezbedi reprezentativno merno mesto na emiteru (nakon uređaja za smanjenje emisije ako takav uređaj postoji) za bezbedno merenje emisije zagađujućih materija u vazduh, uzimanje uzoraka i smeštaj mernih uređaja u skladu sa zahtevima i preporukama standarda SRPS EN 15259 i pripremi ga za izvršenje merenja emisije, kao i da isplanira vreme merenja u dogovoru sa ovlašćenim pravnim licem za merenje emisije.
Određivanje položaja i opremljenosti reprezentativnih mernih mesta za periodično i kontinualno merenje emisije vrši ovlašćeno pravno lice u skladu sa zahtevima i preporukama standarda SRPS EN 15259. Radi kontrole ispravnosti rada sistema za kontinualno merenje emisije operater je dužan da postavi dodatna merna mesta u skladu sa zahtevom standarda SRPS EN 15259.

Kako bi dobijeni rezultati ispitivanja otpadnog gasa reprezentovali stvarno stanje otpadnog gasa u dimnjaku (dimnom kanalu) a s obzirom na tehničke karakteristike emitera treba da budu ispunjeni sledeći zahtevi za dobijanje pouzdanih rezultata:

  • Sastav gasa mora biti reprezentativan na mestu uzorkovanja,
  • Prostorna raspodela zagađujućih materija mora biti maksimalno homogena u datim uslovima u odnosu na mrežnu ravan uzorkovanja,
  • Strujanje gasa mora biti pravolinijsko i ničim narušeno,
  • Neophodno je da postoji neprekidan protok kroz merni presek.

Najvažniji zahtevi za projektovanje lokacije za merenje se odnose na:

  • Mernu sekciju,
  • Merne otvore,
  • Radni prostor i radnu platformu.

Detalje pogledati u dokumentu Opšti principi za izbor mernih mesta….

Šta su QAL2,AST i QAL3 testovi?

Operateri koji prema Uredbi o graničnim vrednostima zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja, osim postrojenja za sagorevanje („Službeni glasnik RS”, broj 111/15) imaju obavezu da vrše kontinualno merenje emisije, moraju da obezbede:

  1. Postavljanje automatskog mernog sistema koji ispunjava zahteve propisane članom 25. Uredbe o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16) i standardima SRPS EN 14181 i SRPS CEN/TR 15983,
  2. Ispravnost i neometani rad automatskog mernog sistema, kao i zaštitu od neovlašćene upotrebe,
  3. Redovno održavanje i kontrolu ispravnosti automatskog mernog sistema u skladu sa obezbeđenjem poverenja nivoa 3 („QAL 3”) koji je dat u standardu SRPS EN 14181,
  4. Redovnu godišnju proveru ispravnosti automatskog mernog sistema za vreme rada stacionarnog izvora zagađivanja u skladu sa članom 21. Stav 1. Tačka 1) Uredbe o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16) i procedurom godišnje provere („AST”) koja je data u standardima SRPS EN 14181 i SRPS CEN/TR 15983,
  5. Kalibraciju automatskog mernog sistema za vreme rada stacionarnog izvora zagađivanja u skladu sa procedurom obezbeđenja poverenja nivoa 2 („QAL 2”) koja je data u standardima SRPS EN 14181 i SRPS CEN/TR 15983.

Ispravnost uređaja za kontinualno merenje emisije obezbeđuje se ispunjavanjem zahteva standarda SRPS EN 14181 i ispitivanjima koja su definisana ovim standardom.

Obezbeđenje poverenja nivoa 2 („QAL 2”) i redovno godišnje ispitivanje ispravnosti uređaja za kontinualno merenje emisija („AST”) sprovodi ovlašćeno pravno lice za merenje emisije metodama merenja koje su date u članu 7. Uredbe o merenjima emisija zagađujućih materija u vazduh iz stacionarnih izvora zagađivanja („Službeni glasnik RS”, broj 05/16) i Prilogu 1 pomenute Uredbe.
Obezbeđenje poverenja nivoa 2 („QAL 2”) vrši se najmanje jednom u pet godina, dok se redovno godišnje ispitivanje ispravnosti uređaja za kontinualno merenje emisija („AST”) vrši jednom godišnje, kao i posle svake značajnije izmene (popravka ili prepravka merila, premeštanje, itd.), osim u slučaju kada integrisanom dozvolom nije drugačije propisano.

Ovlašćeno pravno lice dostavlja operateru izveštaj, koji je operater dužan da dostavi nadležnom Ministarstvu.

Zašto treba brinuti o životnoj sredini?

Neophodno je brinuti o životnoj sredini jer prirodni resursi vazduh, voda i zemljište nisu neograničeni i neuništivi i imperativ je očuvati ih da budu upotrebljivi nama samima i sačuvati ih da budu raspoloživi i budućim generacijama.